MISLI O ŽIVOTU I OSVJEŠĆIVANJU

Želim živjeti. Ne poput barke bez kormila koja pluta usred uzburkanog mora prepuštena na milost i nemilost olujama života. Želim živjeti mirno.

Tražim li previše? Moram li zaista proći kroz sve muke života, kroz patnje, znajući da nakon svakog kratkotrajnog zatišja ponovo dolazi oluja? Ne znam kada; jedino što znam i u što sam siguran je to da oluje dolaze i da će me kad-tad neka od njih stići.

Zašto to mora biti tako? Zašto me život mora toliko prevrtati? Kako si mogu pomoći? Mogu li igdje pronaći sigurnu luku, tiho i mirno mjesto bez vjetra na kojem se mogu odmoriti i prikupiti snagu bez straha od vihora koji bi mogao svaki čas poljuljati ili čak potopiti barku mojega života?