Prvi hrvatski povijesni roman, objavljen 1871. godine u književnom časopisu “Vijenac”, utemeljen je na događaju iz 16. stoljeća; riječ je o sukobu između Stjepka Gregorijanca i zagrebačkih građana oko vlasništva nad Medvedgradom i okolnim posjedima.

Središnja priča romana je ljubav između plemića Pavla, Stjepkova sina, i građanke Dore, kćeri uglednoga zlatara Petra Krupića, osuđena na propast prvenstveno zbog njihove pripadnosti oštro suprotstavljenim stranama u sporu iz kojega proizlazi i netrpeljivost između njihovih očeva. Na kraju knjige objavljena je kratka bilješka o piscu i njegovu dobu.