Korisne informacije – o 10 nezaobilaznih muzeja i galerija, najboljih restorana u svakom gradu, najpoznatijih flamanskih umjetnika, vrhunskih belgijskih piva, secesijskih zgrada u Bruxellesu, najboljih dijelova grada za kupnju, najživljih barova i klubova, trgovaca najfinijom čokoladom, najboljih hotela za svaki džep, važnih savjeta za svakog posjetitelja – popraćene priručnim planovima grada.
Ova je knjiga u riječi i slici sveobuhvatni prikaz, informacija i priča o tih 25 godina, priča ispričina u različitim formama i iz senzibilnosti i obzora različitih osoba - vidjelaca, običnih ljudi, hodočasnika, ozdravljenih, svećenika, teologa... koje Međugorje zanima i obuzima i kao vjera, i kao tema, i kao fenomen, i kao poticaj za stručne uvide, rasprave i usporedbe.
Koliko zapravo poznajemo Hrvatsku?
Mnogi bi mogli početi nabrajati sve one ljepote i znamenitosti koje su našu domovinu učinile slavnom diljem svijeta. No, iako ovaj naslov ne obuhvaća hrvatska materijalna dobra na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine, slikovita istarska sela Draguć i Hum, moćne utvrde na ulazu u Kanal svetog Ante kod Šibenika i na otoku ispred Hrvatske Kostajnice te glasoviti maslinici u Lunu i najstariji arboretum na svijetu s pravom mogu stajati uz bok tim veličanstvenim spomenicima.
Tisuće prijeđenih kilometara i stotine nautičkih milja – od slikovitih dvoraca u Donjem Miholjcu i Kerestincu, preko ruševina nekoć moćnih utvrda Gvozdanskog i Vrgorca, fascinantnih podzemnih ljepotica u okolici Perušića i Omišlja, ostataka važnih rimskih gradova u okolici Zagreba i Pule, do udaljenih otoka Mane i Jabuke – pretočene su u jedinstveno putovanje do 64 uistinu posebna lokaliteta, koji su, zahvaljujući nadahnutim tekstovima Ivane Buj, Alana Čaplara, Hrvoja Kekeza i fascinantnim fotografijama Daria Žagara, upravo dobili priliku da ih se otkrije i bolje upozna.
Povijest je andskog područja u najširem smislu bila povijest prolijevanja krvi. Nakon prvih nasljednnika podrijetlom iz sjeverne Azije i Polinezije, miroljubivih kultura kukuruza i važnih vodenih kultura, dolaze ratnička plemena s andskih visoravni. Njihovu ravnotežu, između ostalog, mogu osigurati samo strašna krvoprolića. Nakon živih i šarenih obalnih kultura slijede okrutni i strogi ratnički savezi čija se snaga iscrpila u neprekidnim, dakao posve "preventivnim" borbama i brizi oko podjele rada na pokorena plemena. Kako to dokazuje moderni Tibet, velike stare kulture ne moraju nužno nestati. Ipak, velike su kulture Perua nastajale jedna za drugom, na još danas tajanstven način. Uz cijenu nezamislivih krvoprolića, nadomjestila ih je jaka centralistička sila i kruta organizirana država.