Ovo je izrazito erotski roman, koji je napisala i potpisala žena, i koji nam otvoreno i bez okolišanja iznosi svijet žudnje i ostvarenja ženskih užitaka.

…u ovom romanu uranjamo u uredske zahode, u znatiželju jedne žene koja nastoji otresti prašinu pravila kojima su je podučili, malu činovnicu seoskog podrijetla koja je izašla ispod mamine suknje pune savjeta, čije je zabrane prate skoro cijeli život, ali na neki način i uzbuđuju, jer upravo kršenje zabrana u ovom romanu ima posebno snažnu afrodizijačku vrijednost.

Diskurs pripovjedačice katkad neobično poetičan, katkad sirov i dosta šokantan, nije stilski dorađen u nesretnoj priči protagonistice, nego se prirodno stapa s neposrednim govorom, sivim i neprikladnim govorom jednog otuđenog siromaštva koje razmišlja o moralu kastriranih žena, stvarajući zgusnutu, žitku stvarnost, toplu i požudnu, ali istodobno s naznakama tuge i očaja.

Ukratko rečeno, Maria Isabel Moura je pripovjedačica koja se svrstava u red jednoga Sadea, Henrya Millera, Anaïs Nin.

(iz pogovora Urbana Tavaresa Rodriguesa)