Visoko iznad grada stajao je kip sretnog kraljevića. Djeca su rekla da je kao pravi anđeo. Jedna lasta koja je uveče krenula u Egipat, ostala je zato što je raljević zamolio da ostane i da mu pomogne. On joj je rekao da izvadi rubin iz njegovog mača i odnese siromašnoj majci. Sljedeću noć je opet zamoli da ostane i da izvadi njegove safirne oči i da odnese jednom mladiću koji piše komad za pozorišnu predstavu. Treću noć on je rekao lasti da skida s njega po jedan zlatni list i da raznosi siromašnima. Kada je došla zima lasta je uginula, a kraljevićevo srve je prepuklo. Sljedeće jutro gradonačelnik je vidio da je princ ružan, naredio da kip istope u livnici i da izdaju naredbu da pticama nije dozvoljeno umirati.