“Sarajevo blues i Ruski kompjuter su pojedinačno važne i jedinstvene knjige, ali u kombinaciji, kao Rat je i ništa se ne događa, nude nove načine da ih se čita, da se svjedoči emotivnoj i intelektualnoj evoluciji čovjeka i pisca čiji je život obilježen prvo ratom pa onda izmještenjem i koji mora da se izbori sa činjenicom da se sve promijenilo i da se ništa nije promijenilo. Kontinuitet i diskontinuitet su istovremeno i tragično prisutni u njegovom razumijevanju sebe i svijeta. Ali samo pisac Semezdinove veličine može da piše ne samo u tom procijepu nego i iz tog procijepa. Rat je i ništa se ne događa knjiga je o onima i za one koji više nikad neće biti kod kuće u svijetu, kojima je otud svaki detalj tog svijeta istovremeno dragocjen i stran, i koji stoga imaju potrebu da o tome pišu kako u tom svijetu ne bi bili živjeli sami. Knjizi Rat je i ništa se ne događa čitaoci će se vraćati jer ima malo takvih knjiga, a još manje pisaca kao što je Semezdin Mehmedinović.” – Aleksandar Hemon