– Pa koliko mu vremena treba?

– Zašto nije jednostavan?

– Zašto nije poput ostalih? – pitala se Dora.

Dora je dobila na dar sićušnu biljku s tek jednim jedinim listom. Rekli su joj da će biti posebna, velika, najljepša. No treba joj vremena, Dora mora biti strpljiva. Odabrala je vazu, zalijevala je, stavila je na najbolje mjesto, dodijelila joj ime, pažljivo se o njoj brinula. I čekala. I biljka je polako rasla, malo ukrivo, no Dora se nije brinula. Vjerovala je u svoj cvijet. No jednog je dana biljka prestala rasti. No Dora u početku nije odustajala, dat će mu vremena. Ali nakon nekog vremana počela si je postavljati pitanja i postala nestrpljiva. Možda taj cvijet ne mora biti toliko poseban, možda može biti poput drugih? I taman kad je odustala, plavi ju je cvijet iznenadio.

Krasnu priču o strpljivosti, trudu, o odrastanju i razvitku divno je ispričao i ilustrirao nagrađivani ilustrator Manuel Šumberac.

Priča je to i posebnosti koju nosimo u sebi te o vremenu koje svakome od nas treba da za razvoj. Neki su sporiji, a neki brži, no važno je da si damo vremena kako bismo svoju posebnost mogli pokazati najljepšim cvjetovima.