Načelo suverenosti naroda lebdi nad cijelim političkim sustavom Angloamerikanaca. Svaka će stranica ove knjige pokazati neke nove primjene te doktrine. U nacijama u kojima vlada dogma o suverenosti naroda, svaki je pojedinac u podjednakom dijelu nosilac vrhovne vlasti, te podjednako sudjeluje u upravljanju državom. Smatra se, dakle, da je svaki pojedinac isto toliko prosvjećen, isto toliko pun vrlina, isto toliko jak kao i bilo tko drugi medu njegovim bližnjima. (…) U svemu što se odnosi tek na njega samoga, ostao je gospodarom: slobodan je, a račun o svojim postupcima polaže samo Bogu.
– Alexis de Tocqueville

Ono prema čemu je zaista moguć taj nezaustavljivi i nepovratni proces nastajanja demokracije Tocqueville definira kao stalno izjednačavanje uvjeta u kojima ljudi društveno žive i grade svoje političke ustanove. Postići jednakost uvjeta znači dosegnuti demokratsko društveno stanje. Jednakost je bit moderne demokracije. Demokratski narodi imaju, doduše, “prirodnu sklonost” prema slobodi, ali za jednakost ih veže žestoka, neutaživa, vječna i neukrotiva strast. “Oni žele jednakost u slobodi, a ako je ne mogu postići oni je žele i u ropstvu. Podnosit će siromaštvo, porobljenost i barbarstvo, ali neće trpjeti aristokraciju”.
– dr. sc. Rade Kalanj, iz pogovora

Alexis de Tocqueville jedan je od najvećih političkih mislilaca 19. stoljeća i s J. S. Millom presudni teoretičar moderne demokracije kao liberalne demokracije. Tocquevilleova rasprava o demokraciji jedno je najvažnijih djela u zasnivanju i obrani moderne demokracije kao liberalne demokracije u kojoj se spaja individualna sloboda i narodna vladavina. U njoj Tocqueville uvjerljivo dokazuje da je demokracija nastala kao rezultat stalnog izjednačavanja društvenih uvjeta, te je otud neizbježna i vodi vladavini većine koja može biti tiranska prema pojedincu i manjinama.
– dr. sc. Slaven Ravlić, iz recenzije