Kažu da se prvom knjigom zakoračuje u književnost, da se drugom postaje dio njena života, a da se tek trećom stječe status pravog pisca.

Ako je tomu tako, onda možemo reći da je Goran Tribuson sve tri stepenice prošao zahvaljujući knjigama kratkih proza.

Nakon toga kratkoj se formi rjeđe vraćao, ali uvijek na svoj prepoznatljiv način, onaj koji kritika poštuje a čitatelji vole. Pregled najboljih, do sada objavljenih kratkih formi obogaćen je dvjema novim pričama: Moj brat Puškaš i Život je ipak lijep – uz Tribusonovo pripovijedanje, dodajmo, neusporedivo ljepši.