Molba Ninoslava Hrženjaka iznimno je ambiciozna u ideji, strukturi i kompoziciji rečenice. Rečenice su kompleksne, duge, ekspresivne, kao da dolaze iz Krležina pera.

I to nije slučajno.

Molba je, naime, roman o Krleži, točnije o jednoj epizodi iz Krležinog života. Radi se o razdoblju krize za velikog pisca. Krleža, kojeg u romanu poznajemo pod inicijalom M., nalazi se u egzistencijalnoj krizi, svojevrsnoj umjetničkoj krizi, ali i krizi identiteta. Pritisnut egzistencijalnim problemima, protagonist romana se javlja na natječaj za posao u Kraljevskom jezičnom zavodu. Problem je u tome što ne udovoljava temeljnim uvjetima iz oglasa koji su nužni za taj posao…

Taj prilično jednostavan zaplet natopljen je krležijanskim stilom, ekspresijom i preokupacijama, te je lako steći dojam da je to, u stvari, Krležin roman o samome sebi. Autor je majstorski preuzeo Krležin stil, ali se vrijednost ovog romana ne iscrpljuje na razini hvalospjeva najvećem hrvatskom piscu. Naime, iako je radnja romana smještena na početak 20. stoljeća, pitanja koja ovaj roman otvara i danas su više nego aktualna. – Mirela Holy

Duboko utopljen u svoje vrijeme, autor piše prozu u kojoj se očitava nesmiljena, gruba sadašnjost utkana u prolaznost života. Upravo je prolaznost temeljna potka u koju Hrženjak utkiva taj narativni tijek u kojemu ćemo naći brojne digresije, retardacije, a ponajviše refleksije i to sve jezično oblikovano naglašenim intelektualnim diskursom, koji ponekad zna zaći u pravu sociološku analizu. – – Božidar Šimunić