„Ustanovit ćemo dakle da postoje četiri uvjeta filozofije, pri čemu odsustvo jednoga vodi njezinu raspadu, kao što je njihovo zajedničko pojavljivanje omogućilo njezino pojavljivanje. Ti uvjeti jesu: matem, poem, politička invencija i ljubav. (…) Filozofija nije nipošto završena. Ali upornost preostataka kraljevstva Jednoga, a upravo oni predstavljaju protu-’nihilistički’ nihilizam, jer onemogućavaju procedure istine i predstavljaju povratnu prepreku suprotnu od ontologije odvraćanja čiji je historijski medij kapital, navodi na pomisao da je filozofija dugo bila obustavljena.

Iako je danas moguće, dakle nužno, razšaviti filozofiju i obznaniti njezino ponovno rođenje; iako nakon njezine duge odgode koju su prouzročile trajne i razorne povlastice znanstvenog uvjeta (pozitivizmi), političkog uvjeta (marksizmi) i pjesničkog uvjeta (od Nietzschea do danas), ponovno postaje imperativom uobličiti četiri uvjeta polazeći od u cijelosti iznova utemeljenog naučavanja o istini; iako je nakon odustajanja od ponavljanih tvrdnji o “kraju filozofije”, “kraju metafizike”, “krizi razuma”, “dekonstrukciji subjekta” zadatak iznova sastaviti nit modernog razbora, učiniti još jedan korak u slijedu “kartezijanske meditacije” – sve bi to bio tek proizvoljni voluntarizam kada ono što mu je utemeljivalo značenje ne bi steklo status ključnih iznenadno dogođenih događaja, doduše u sklopu još neodređenih ili privremenih imenovanja, u registru svakog od četiriju uvjeta.

Upravo nam događaji matema, poema, misli o ljubavi i političke invencije propisuju povratak filozofije, u mogućnosti raspolaganja nekim duhovnim mjestom zaklona i prihvaćanja za ono što je u tim događajima od sada imenljivo. Danas treba oboriti nietzscheanske dijagnoze. Stoljeće i Europa moraju se pod svaku cijenu izliječiti od protuplatonizma. Filozofija će postojati samo tako dugo dok bude nudila, prema mjeri vremena, novi stupanj u povijesti kategorije istine. Istina je danas nova misao Europe.“