Zemlja je samo jedno zrnce u golemu oblaku prašine, sićušno nebesko tijelo medu milijardama drugih u svemirskom beskraju. Život na njoj postoji, buja i razvija se već milijardama godina. Samo na njoj, na Zemlji? Je li joj doista dana takva povlastica, tom zrncu praha u oblaku kojemu se kraja ni zamisliti ne može? To će pokazati vrijeme. Tebi ili tvojem dalekom potomku. Pripravimo se za susret s nekim tko će nam u goste doći. Ili koga ćemo ml jednom posjetiti. Jednom će se to zacijelo dogoditi. Tebi, nama. Ili našim dalekim potomcima. Doći ćemo nekome, doći će nam netko iz velike svemirske obitelji, kojoj i sami pripadamo. A kad im dođemo, ili kad nam dođu, pružimo im ruku, budimo im prijatelji. Prijateljski pružena ruka najdalje dosegnuti može.