KNJIGA O RATU

Promatrana iz svemira, Zemlja se doima mirno. Poput svjetlucava bijelo-plavog bisera treperi na crnoj podlozi svemira. Već milijarde godina taj prekrasni, okrugli svemirski brod slijedi svoju stazu oko Sunca. To je doista mnogo vremena.U našem Sunčevom sustavu još je sedam planeta. I oni su lijepi, ponajprije ekstravagantni Saturn sa svojim vijencem nježnih prstenova. Međutim, svi su ti planeti mrtvi – svemirski brodovi bez posade.Prema svemu što danas znamo o svemiru, život u njemu tek je velika iznimka, pravo svemirsko čudo. Zemlja – a s njome i čovjek koji na njoj živi te životinje i biljke – nešto je sasvim posebno.Već i iz posve sebičnih razloga čovjeku bi bilo dobro da se prema svom svemirskom brodu Zemlji odnosi brižno. Isto tako, od posade toga broda moglo bi se očekivati da jedni prema drugima postupaju prijateljski, da si pomažu te da svatko za opće dobro daje sve od sebe. Posada svemirskog broda može uspješno putovati samo ako su svi njezini članovi spremni pomoći drugome. Naime, drugog svemirskog broda nema, kao ni mogućnosti da se izađe i put nastavi pješke.Ne, ljudi su neraskidivo vezani za svoj svemirski brod Zemlju i moraju se potruditi da se međusobno slažu – jer u beskrajnim dubinama svemira posvuda vreba uništenje. Svemir je iznimno opasan po život. Postoji li onda nešto gluplje nego pretvoriti i sam svemirski brod u po život opasno mjesto?