KAZALIŠTE KAO SUDBINA

U Kazalištu kao sudbini glumica progovara o glumicama. Evocira Eliza Gerner na temelju svojih zapamćenja, ali i bogate teatrološke dokumentacije, vlastite glumačke pretke, znamenite kolegice i intimne prijateljice, suradnice, suputnice ali i supatnice, riše ih vještim potezima u svom škicenbuhu koji je, mjestimice, vjerniji od svake fotografije. Redaju se pred nama glumice iz očišta glumice, portreti neobični, topli i intimni, ali i portreti kakve nije mogao naslikati niti najupućeniji kazališni slikar, niti ih je mogao oblikovati nitko od brojnih gledatelja koji su se ovim umjetnicama divili.