Treći dio trilogije Predraga Ličine, Bljuzga u sumrak, donosi opet tri priče, ovaj put malo sklonije alternativnim, ili možda čak paralelnim, povijestima. U jednoj će se čak ta povijest, po „Terminator receptu“, pokušati izmijeniti odlaskom u prošlost, ali, očekivano, prije će završiti u komediji nego u krvoproliću. U drugoj će prolazak kroz portal paukove mreže pričati alternativnu povijest o tome kako bi izgledali ovi krajevi da nije bilo partizanskog pokreta u Drugom svjetskom ratu, dok će se treća baviti futurom u kojemu su zavladali seksualno razdraženi vampiri, otmjeni i individualizirani aristokrati horor-svijeta, što je autorov pomak s obzirom na to da je do sada preferirao prikaz kolapsa društva kroz prikaz plime virusno-kanibalističkih (populističkih ili klasno-revolucionarnih?) zombi masa. Tako će prikazati ljudsku vrstu kao inferiornu te postaviti klasično pitanje: je li nam draža naša nevolja ili sva sreća ovog svijeta?

Sve tri će, naravno, biti satire, koje će provocirati kolektivne nacionalne, navodno homogene, identitete, ali i predstaviti klasične psiho-tipove i manipulatore.

Ličina se potvrđuje kao vrhunski (kon)fabulator, humorist i satiričar koji podjednako duguje filmu i stripu, koliko i književnosti. Ili, njegovo bljuzganje će, sve uz smiješak, potaknuti mozganje.
— Kruno Lokotar