Prva zbirka priča “Bljuzga u praskozorje” Predraga Ličine sastoji se od tri duže priče, možda čak novele. Novela zvuči tako francuski i art, a Ličina je autor izronio iz pop kulture, uglavnom američke, njegove priče najviše duguju stripu i filmu i žanrovima.

Sve tri priče su satire na aktualne hrvatske nedaće i nestašluke, vrzmaju se oko žanrova, bešavno spajaju komediju, horor, romansu i (znanstvenu) fantastiku, hvataju razdoblje od Oluje 1995. do – budućnosti koja je prije distopijska nego utopijska. Kakogod, svaka dobra (znanstvena) fantastika je samo drugi put do prve zbilje, do prepoznavanja njezinih tendencija, a taj je put kod Ličine još i mahnito zabavan, humogroteskan.

Malo je ovako dobrih priča, majstorski postavljenih i razvijenih likova, duhovitih i preciznih, reklo bi se filmskih dijaloga u našoj književnosti, pa ova zbirka prijeti da postane ozbiljan hit u lice društvenom ukusu i šutnji.

Konkretnije, u ovim urnebeskim pričama možete sresti grupicu hevimetalaca Srba na traktoru s prikolicom na kojoj voze u lance zavezanog crnca kako bježe u Banja Luku i nalijeću na hrvatske vojnike od kojih je barem jedan panker; Mesija i Žutog na ljetovanju, otprilike Pišonju i Žugu 2.0, pripadnike nove generacije, geekove i jednako neodoljive luzere koji susreću vanzemaljce i upoznaju se s problemom lošeg gospodarenja vodenim resursima ili priču o tome što se događa kada se Zemlja prestane okretati, pa u Hrvatskoj zauvijek osvane i ostane prvi dan zime, bljuzga u praskozorje…
Kruno Lokotar