• Veličanstvena porodična saga u neprekinutom trajanju od dva stoljeća!

Arslan Softić je kao i svaki dječak pun snova, nade i očekivanja od budućnosti. Uskoro će postati gimnazijalac. Voljom vlastitog oca,
odrastao je neopterećen demonima prošlosti, bez svijesti o vrtlozima historije koja se neprestalno ponavlja. Kad dobije počasnu pozivnicu za bajram od starijeg prijatelja koji je dugo bio strah i trepet zeničkih ulica, shvata da poziv nije slučajan. Baš kao ni njihovo dugo prijateljstvo. Edber Hadžiahmetović – Cober, mladi filolog i historičar burne prošlosti, pozvao ga je s razlogom. Želi mu otkriti istinu o minulim vremenima s namjerom da mu preda časni poziv Čuvara… poput baklje koja se ne smije ugasiti.

U ambijentu tavanske tišine suočiće se s mnogim tajnama iz rustične sehare. Na stotine starih pisama desetljećima je stajalo u kovčegu šifrirano starim bosanskim pismom. Cober je većinu dnevnika i pisama prilagodio na njemu razumljivu latinicu. U staroj fotelji započinje Arslanovo putovanje kroz vrijeme; putovanje od dva stoljeća i njegovo Preobraženje. U pisanim svjedočanstvima sačuvalo se sve što su Duhovi Pakosti željeli pokriti. Kroz sudbinu dvije povezane porodice, otkriće šta se zbilo u Sjenici 1809, Kolašinu 1858, Užicu 1868. godine i u mirnodopskoj Vraneškoj dolini, krvave 1924. godine. Čitajući svjedočanstva davno umrlih ljudi, otkriće nešto i o sebi; tajnu zbog koje je pozvan kako bi i sam jednog dana postao Čuvar… čuvar sjećanja na ljudske duše.

Bijeli Cigani uzbudljiv je, potresan i napet historijski roman u nastavcima o Duhovima Pakosti koji stoje iza programa etničkog čišćenja Bošnjaka s Balkana i Čuvarima Istine koji ne pristaju na zaborav i sudbinu španskih muslimana. Ovaj spisateljski prvijenac nastao je inspirisan istinitim događajima da čuva prošla vremena od zaborava i opominje.

Reakcije čitalaca

Zdravo Senka,

Nadam se da ste dobro i zdravo?

Knjigu Bijeli Cigani sam nocas do kraja procitao. Malo je reci da je odlicna. Od prve do posljednje stranice me je drzala uza se i nije mi dozvoljavala da je predugo ostavim i da je ne citam. Pre-Dobra ! Autoru sve cestitke, jer je zaista stvorio nesto posebno!

Imao bih jednu molbu i nekoliko pitanja.

Stranicu 599, ILIJAS SIFTIC -pise Ejub, je djelomicno, posebno donja polovica, nemoguce procitati. Kao da se print razlio po papiru. Mozete li mi tu stranicu uslikati ili u pdf formatu poslati?

Posto se vec duze vremena zanimam za stradanje i etnicko ciscenje Bosnjaka kroz historiju na teritoriji bivse YU, dobar dio događaja koji su opisani u romanu su mi vrlo dobro poznati. I naravno, radi se o cinenjicana i istinitim dogadjajima koje su autora i inspirisale.

Zanima me kolikim dijelom su isprepleteni zivotni putevi bas opisanih familija istiniti? Kolikim dijelom su pisma iz sehare fakt, a kolikim dijelom su spisateljevo djelo? Da li su prezimena i licnosti zapisana na porodicnim stablima na samom pocetku knjige fakt? Koliko bas opisane familije i katile tog vremana smijem svrstati i u historijske cinjenice?

Naravno to ne mijenja nista na cinjenici da su kompozicije isprepletenih dogadjaja opisana u romanu velicanstveno djelo koje bukvalo citaoca zaveze uz knjigu, tako da skoro pa i ne prestaje da razmislja o njoj i dogadjajima opisanim u njuj. I kad najmanje vremena imas, radujes se i jedva cekas slobodnu minutu da nastavis citati, tamo gdje si dan prije morao stati sa upijanjem teksta….

Za kada je planirana druga knjiga? Koliko knjiga ce akoBogda biti?

Ne mogu da ostanem ravnodušan na ovu tako slojevitu impresiju. Dirnula me je sa svih strana… općom ocjenom, osjećajem za detalj, propitivanjem u pogledu vjerodostojnosti likova, a ponajviše ljudskom potrebom da se dočara vlastiti dojam o nečemu vrijednom kao čovjek čovjeku tj. ženi u tvom slučaju. Svejedno, čitao sam kao da je baš meni pisano, a upotrebljivo je itekako svima onima koji napisano potencijalno žele i pročitati. Bolju recenziju od ove čitalačke nisam mogao očekivati ni od najvrsnijih književnih kritičara, ako takvo zanimanje uopće više postoji.

Kako je dobro primijećeno, cijela fabula je naslonjena na stvarne historijske događaje. Za mene, svi ovi likovi su stvarni jer sam ih gledao i s njima proživljavao sve kroz šta su prošli. Do mene su njihovi životi došli na sličan način kao što talas zapljusne obalu, a možda sva tri vremena egzistiraju istovremeno, pa sam tu nevidljivu opnu između sadašnjosti i prošlosti tek slučajno rasporio. Sveusvemu, ne mogu biti siguran, ali mislim da su svi ovi likovi postojali, bar pod drugim imenima. Kad se osvrnem unazad ne mogu prihvatiti da sam ih jednostavno sve izmislio. Možda su imena i prezimena neprecizna, ali njihov duh je sigurno autentičan. Zato volim kazati da sam prije zapisivao ono što sam vidio i osjetio, negoli što sam pisao historijski roman. Ili je tako, ili sam tek samo sebe uvjerio u to. Sve to vrijedi i za seharu i za sadržaj pisama, mada su neki događaji i radnje apsolutno ili temeljno istiniti poput priče o Sjenici iz 1809, malom Alji ili pogotovo one brutalne scene iz Vraneške doline. Neki likovi su historijske ličnosti samo pod drugim imenima, a ponegdje su čak imena autentična, poput Tešmana kog spominjem tek uzgred.

Zamagljeno posljednje pismo je trenutak kad Arslan uroni u san. To je pismo brata sestri. Ono najvažnije je vidljivo, a ono što je maglovito iako nevidljivo, zapravo je sporedno. U drugoj knjizi otkriva se ostatak tj. šta je pisalo u ovom pismu.

Ipak, veoma sam dosta istraživao, slušao preživjele vrijedne fragmente istine čuvane u zatvorenim porodičnim krugovima, poput dragocjene kratke vijesti da su “u Ćele kulu uzidane muslimanske glave”.

Najiskrenije se zahvaljujem na svim ovim ljudskim dojmovima koje je gospodin Armin iznio. Da niko više o ovoj knjizi ni riječ ne rekne, meni je ovo dovoljno za čitav život, jer moje pisanje niti je “antiratno”, ni “europsko”, niti nosi neku “plemenitu poruku” koja će se lahko dopasti kriptokršćanskom ukusu. Prije bih rekao da je sve suprotno od toga. Jedina poruka koja mi pada na pamet je da se nikad ne zaborave oni najbolji među nama. Oni bosanski sinovi koji se uvijek samo u Jedinog Boga uzdaju.