25.6. 1403, Uputstvo dubrovačkom poslaniku kod vojvode Sandalja Hranića o raznim segmentima prijateljstva između Bosne i Dubrovnika (DAD, Lett. di Lev., IV, 28v-29-29v)
Sa strane: naredba data Marinu Gunduliću našem ambasadoru kod vojvode Sandalja
„Dana 15. juna 1403. godine
Mi Aloviz Gučetić dubrovački knez sa svojim Vijećem i Umoljenima poručujemo tebi Marinu Ni. Gunduliću, našem ambasadoru kod vojvode Sandalja, da u Božije ime i u ime mučenika Svetog Vlaha zaštitnika i branitelja ovog našeg grada, da polazeći iz Dubrovnika trebate ići morem u prisustvu spomenutog vojvode u Sutorinu ili gdje budete smatrali da ćete ga zateći u primorju. I, kada mu pokažeš vjerovno pismo, pozdravi ga onako kako dolikuje od uprave i dubrovačkog plemstva i zatim mu reci kao što ovdje slijedi.
Ponajprije izrazi radost zbog njegovog zdravlja i zbog njegovih uspješnih postignuća za koje smo i očekivali da mu sljeduju.
Zatim mu reci kako su se dubrovačka uprava i plemstvo obradovali kada su čuli kako se otvoreno dobro odnosite prema Dubrovniku. I kako ste u svakom mjestu koje ste posjetili lijepo i blagonaklono govorili o djelima Dubrovnika, inače svojega doma. Iznova smo čuli da ste naredili svojim ljudima da imovina vaših dragih prijatelja Dubrovčana bude bezbijedna. I uradili ste ono čemu smo se uvijek od vas nadali, što su uradili i vaši prethodnici koji su uvijek smatrali ovaj grad svojom kućom. I smatramo gotovim da ćete vi ići njihovim stopama i zbog toga vam se zahvaljujemo kao našem divnom prijatelju ovim drugim lijepim riječima dostojnim vašeg opisa.
Također mu dajte na znanje kako je bosanski kralj 15. ovog mjeseca poslao dijaka Stipana i Stanihnu Srđovića sa onom porukom tako da vi, Marine, znate za to i budete informisani, govoreći mu kako se veoma čudimo i kako se nikada ne bismo usudili reći takvu poruku i takve riječi o Bosni zato što bosansko plemstvo i gospoda ne misli nikada takve stvari protiv Dubrovnika, već su nas uvijek podržavali i štitili od svakoga ko pomisli da naškodi Dubrovniku koji smatraju svojom kućom uvijek poštivajući privilegije i zakletve njihove vjere. I ovo vam je jasno i očito dijelom putem onog što su čuli i doživjeli ban Stjepan, kralj Tvrtko, kralj Dabiša i zbor bosanskih barona koji su smatrali Dubrovnik kao da
(da) je bio više njihova kuća do način na koji ih bosanski kralj trenutno tretira, s tim da je Dubrovnik uvijek bio sklonište i sigurno utočište svakog bosanskog barona i plemića, i to je očito.
Također mu reci da smo primili pismo i kojim smo iznenađeni, naročito onim dijelom u kojem se govori o neprijateljstvu između kralja Sigismunda sa bosanskim kraljem i sa kraljem Ladislavom što Bosni čini nezadovljstvo, o ovome odgovorite kako je ranije kralj Ludovik vodio veliki rat i neprijateljstvo sa kraljem Tvrtkom i zbog toga ne bi nikada navodio Bosnu da se okrene protiv nas i da učini nešto što nama ne bi bilo na zadovoljstvo niti da se mi miješamo u njihov rat. Na sličan način su car Stefan i drugi plemići iz Srbije vodili rat i zbog toga nikada nismo bili uznemiravani. I znate koliki se rat na sličan način u vremenima Pašaita Turčina vodio između kralja Sigismunda i njega i koliko je zemlje i mjesta u Ugarskom kraljevstvu popljačkano i koliko je ubijeno ljudi i odvedeno u ropstvo i nikada zbog toga nismo bili uznemiravani. Već su naši trgovci uvijek bili slobodni u Bosni, Srbiji i Bugarskoj, nikada nisu ni zbog čega uznemiravani. I to je zato što plemstvo iz Bosne i Srbije jasno zna da je ovaj grad Dubrovnik slobodan i da se ne opterećuje ratovima koje ugarski kraljevi vode sa Bosnom, osim što plaćaju jedan mali danak Ugarskoj i jedan dosta veći bosanskoj kruni. Još ga podsjeti kako se u vrijeme smrti kralja Dabiše Radivojević [Juraj] nalazio u Bobovcu, a poslao je cijelu svoju porodicu ovdje u Dubrovnik i ugarski i bosanski kralj su željeli da sprovedu svoju volju, ali mi ništa o tome nismo htjeli čuti zato što je dubrovačka zemlja slobodna. I budući da je spomenuta bosanska porodica ovdje imala svoje poslove i intimnost tako da imajte na umu koliko će sloboda ovog grada biti korisna Bosni i za ratove ili bilo kakvu neslogu koja može vladati između Ugarske i Bosne, mi se u to ne miješamo jer ne želimo da nas ijedna od njih ikad uznemirava, već smo uvijek bili na svojoj zemlji živeći u miru sa svakim.
Također što se tiče solana, ostavljamo vam u zadatk da o tome govorite ako vam se ukaže dobar trenutak, sve vrijeme govoreći u svoje ime Marine Gunduliću, onim riječima i na onaj način koji vam mogućnosti budu dozvoljavale. A ako vam se ne ukaže dobar čas, ne spominjite ništa, to vam je ostavljeno na izbor.
Također pokušaj izvući iz ovoga sve ono što budeš mogao i slušaj svoje instinkte najviše što se bude moglo i naročito o ovim stvarima i novoštinama koje Bosnu okrećuRI protiv nas, ističući koliko god budeš mogao naše prijateljstvo i naklonosti. I liši ga svake zlonamjernosti koju bi mogao imati protiv nas, govoreći mu da, ako se bude dobro odnosio prema Dubrovniku u što vjerujemo i čemu se nadamo, Dubrovnik će mu biti dužnik i znat će mu se odužiti za njegovo dobro ponašanje.
I sve ono što bude slijedilo našem pismu pošalji da nas obavijestiš, čekajući naš odgovor osim u slučaju da on krene i ode svojim putem, a vi se vratite u Dubrovnik nakon što preporučite našu zemlju i trgovce”.
